Inicijacija znači početak. Početak novog razdoblja života, početak novog shvaćanja života, početak nove životne uloge. Inicijacije su neizbježne i svaki pokušaj otpora će nas dovesti pred još veći izazov ili u još veću krizu. Svaka inicijacija je prilika za nove uvide, za buđenje svoje beskonačne i božanske prirode, za povezivanje s različitim dimenzijama postojanja, za iskustvo oslobađanja od okova boli i patnje, i nametnutih očekivanja obitelji, okoline, društva, kulture.
Da bi nešto novo zaista počelo, ono što je do tada postojalo treba „umrijeti“. Kada prolazimo kroz inicijaciju braka, obično prelazimo iz jednog razdoblja života u jedno potpuno drugačije i novo razdoblje, iz jedne životne uloge u drugu, iz jednog stanja u drugo, iz jedne razine svijesti u drugu. Ono postojeće se treba raspasti i umrijeti da bi nešto novo moglo izrasti. Kada par svjesno prođe kroz inicijaciju braka, otvara vrata prema novim iskustvima i uvidima te ima priliku iskusiti život na jedan potpuno novi način.
Sa svakom se inicijacijom pozdravljamo s prošlošću i krećemo na put prema onome što tek postajemo. Ako smo sposobni u potpunosti se prepustiti njenom transformativnom djelovanju imamo veće šanse da svoju novu realnost stvaramo s većom svjesnošću. Ako ne transformiramo emocije koje isplivaju na površinu, tonemo u još dublju bol i patnju. Kada uspješno prođemo kroz tu ušicu igle shvaćamo da život nije nešto što nam se događa, već nešto što možemo aktivno stvarati. Ako propustimo ili ne dovršimo jednu od najvažnijih životnih inicijacija, naše zdravlje i emocionalno stanje biti će narušeni na razne načine.
Da bi iz procesa izašli promijenjeni i da bi integrirali iskustvo i uvide na svim razinama - fizičkoj, mentalnoj, psihičkoj, emocionalnoj i duševnoj, potrebno je kroz iskustvo proći svjesno. U društvima koja žive u skladu s prirodnim zakonitostima, postoje razne prakse i ceremonije koje su ključne u transformaciji. Većina našeg mozga je još uvijek poprilično primitivna, i potrebna mu je ceremonija za dubinsku transformaciju.
Inicijacija je poziv na transformaciju, na transformaciju emocija u izvore mudrosti i moći, na transformaciju bolesti u zdravlje, na transformaciju i reprogramiranje našeg cijelog bića i načina života. Kada prođemo kroz sve korake inicijacije, dolazimo do stanja prosvjetljenja koje nam pomaže bolje shvatiti naše životno putovanje, donosi nam slobodu od emocionalne patnje i svijest o istinskoj prirodi stvarnosti.
Iako kroz inicijaciju braka par najčešće prolazi u okruženju svoje zajednice i bliskih ljudi, svaka je inicijacija iznimno individualan proces i svatko mora proći kroz svoje vlastito iskustvo koje ga informira. Svjesnim prolaskom kroz proces umiranja i ponovonog rađanja, pojedinci shvaćaju da neće umrijeti ako dio njihovog identiteta umre, i ako otpuste svoj prijašnji život. Kada se prepustimo procesu i iskustvu, inicijaciju proživljavamo na jednoj dubokoj razini. S vremenom se osjećaji nemoći i straha se rasprše, na čijem mjestu raste hrabrost, znatiželja i kreativnost. Tada utjelovljujemo mir i suosjećanje te konačno prekidamo osjećaj začaranosti uzrokovan dramatičnim događajima iz vlastite prošlosti i prošlosti naših predaka.
Zašto je važno uistinu iskusiti inicijaciju braka?
Inicijacija braka otvara razne prilike za osobni i zajednički, rast, razvoj i učenje. Omogućuje da iskusimo život kroz drugačiju perspektivu i doživimo različite nijanse i kvalitete. Svi pojedinci imaju svoju vlastitu osobnu misiju koju žive kroz život, a kada uđu u brak, imaju mogućnost ostvariti i zajedničku misiju koja se može manifestirati na različite načine.
Ljudi koji ne prođu kroz inicijaciju braka postaju vječni samci koji su potpuno ležerni po pitanju odnosa. Često žele biti u braku, ali i zadržati svoj prijašnji stil života. Oni od svojih partnera očekuju da ispune njihove potrebe i nisu spremni posvetiti se stvaranju iskrenog odnosa. Emocija koja se kod njih javlja je lijenost. Ako ne stupe u brak s osobom, najčešće se "vjenčaju" sa svojom karijerom, tvrtkom, ideologijom, metodom s kojom rade i mnogim drugim aspektima svog života.
U brak nije moguće ući u potpunosti ako supružnici nisu prošli kroz inicijaciju odrastanja i odvajanja od roditelja te se vratili u svoj vlastiti centar autentične moći. Oni u braku vrlo često jedan drugome postaju zamjena za roditelje i žudit će za onim aspektima svog partnera koje nisu primili od roditelja, ili za koje nesvjesno smatraju da su trebali primiti, a nisu. Tada nije moguće stvarati zajednički život u ravnopravnom položaju i svjesno prolaziti kroz izazove i krize koje dolaze s brakom. Takav je brak također iznimno teško završiti i otpustiti, dozvoliti mu da „umre“. Čak i kada se (fizički i pravno) rastanu, supružnici ostaju nesvjesno odani jedan drugome što utječe na njihovo zdravlje, vlastitu budućnost kao i na budućnost zajedničkih potomaka ili kreacija.
U današnjem društvu koje nema prikladne procese za podržavanje važnih životnih inicijacija i transformacija, najčešće se događa da pojedinci formalno uđu u brak - civilni ili religijski, no ne prođu kroz inicijaciju i ne integriraju iskustvo na svim razinama. Takvi ljudi često znaju reći - "ulaskom u brak mi se ništa nije promijenilo". Ako se ulaskom u brak ništa ne mijenja, znači da ni nisu ušli u brak na drugim razinama, osim na formalnoj. I vrlo brzo nakon ulaska u brak, takav odnos ulazi u razne krize i drame.
Također, mnogi misle da ako su potpisali i obećali "dok nas smrt ne rastavi" da to znači da se mogu opustiti jer su riješili svoje potrebe za životnim partnerom, i misle da ako su uložili na početku, da će moći cijeli život ubirati plodove tog jednokratnog početnog ulaganja. Ono što je istina je da sve ima svoj početak i kraj, da je brak kao i svaki drugi odnos nešto što treba njegovati i održavati, i barem jednom godišnje napraviti reviziju odnosa i vidjeti je li odnos i dalje uzajaman i za dobrobit obje osobe, ili nije. Ukoliko nije, uvijek postoji mogućnost njegove transformacije ako obje osobe to žele, ili je došlo vrijeme za rastanak. I to je nešto što mnogi pokušaju izbjeći zbog straha od smrti te često izmišljaju razne razloge zašto su ostali u braku i izbjegavaju vlastitu odgovornost. Svaki je rastanak ili kraj zapravo sastanak sa smrću. No, da bi se nešto novo rodilo, ono što je bilo treba otpustiti, dozvoliti da se pretvori u kompost i u hranjivo za neko novo iskustvo.
Strah od smrti je također razlog zbog kojeg mnogi i izbjegavaju proći kroz inicijaciju braka, jer ulaskom u partnerski odnos ili brak dio osobnog identiteta mora umrijeti da bi se mogli roditi novi aspekti identiteta i otvoriti nova životna iskustva. Brak nije kraj "života" kako se te često promovira, već transformacija u novu dimenziju životnog iskustva.
Comentarios