Sve se više govori o „zlatnom“ dobu, dobu svjetlosti, prosvjetljenja i mira, i često imam dojam da mnogi misle da će jednog jutra zora svanuti i da ćemo svi biti prosvijetljeni i odjednom živjeti u miru. Realnost je da mnogi već žive u tom zlatnom dobi, a mnogi uopće neće dočekati tu zoru. Put ka prosvjetljenju je put koji svatko od nas treba proći sam, bez da nas itko drži za ruku, a put je to koji vodi kroz duboku tamu.
Ukoliko nismo iskusili vlastitu tamu, te sakrivene dijelove svoje psihe, svoje sjene, i ako nismo iscijelili duboke rane nećemo moći prepoznati svjetlost čak ni kad nam se ukaže pred nosom. Tek kada svatko pojedinačno prođe kroz vlastiti proces i uđemo u zlatno doba sami, možemo početi živjeti u kolektivu prosvijetljenih te u miru sami sa sobom i jedni s drugima.
Da bi ušli u to novo, zlatno doba, sve ono što smo bili prije moramo otpustiti da bi nam mogla narasti nova koža. I to je proces koji nije nimalo lak i jednostavan i većina ga neće uspjeti proći u potpunosti. Sljedeća faza u koju ulazimo kao čovječanstvo i kao pojedinci, od nas traži da se odvažimo na ozbiljnu inicijaciju.
Što mislim pod pojmom Inicijacija?
Inicijacija znači početak. Svaki početak podrazumijeva kraj nečega što je postojalo prije, malu smrt djela identiteta ili životne faze. Svaka inicijacija sa sobom nosi emocije straha, ljutnje, bespomoćnosti, koje nas mogu preplaviti ako se ne prepustimo njihovom intenzitetu u sigurnom ceremonijalnom okruženju. Kada smo sposobni prepustiti se intenzitetu emocija koje osjećamo u procesu inicijacije, unutar sebe izgrađujemo osjećaj sigurnosti da možemo preživjeti sve životne testove i izazove.
Iako se inicijacije i ceremonije često događaju u okruženju ljudi koji se međusobno podržavaju, ta nas iskustva tek pripremaju za pravu inicijaciju koja nas čeka u krugu naših bližnjih, obitelji i zajednice. Čak i ako prođemo kroz vrlo moćne procese, inicijacije i ceremonije odvojeni od društva, nećemo moći doprinositi društvu i zajednici ukoliko se ne vratimo u krug svojih voljenih i ponudimo darove svojih iskustava njima. Povratak kući je jedan od najvažnijih dijelova integracije izvanrednog iskustva inicijacije u svakodnevni život. Tek kada netko od naših bližnjih postane svjedokom naše transformacije, tek tada počinje naša reintegracija u društvo u našoj novoj koži.
Inicijacija podrazumijeva četiri općenite faze: Buđenje, Veliki odlazak, Testove i Prosvjetljenje. Razumijevanje ovih koraka nam pomaže mapirati našu trenutnu lokaciju na ovom transformativnom putovanju te nas priprema na ono što dolazi.
Buđenje
Ovo je faza koja nas najčešće zatekne u našoj ustajaloj, predvidljivoj i „sigurnoj“ svakodnevici. Najčešće se dogodi nešto što nam odjednom otvori oči, protrese nas i više ništa nije isto – ozbiljno se razbolimo, ostavi nas partner, dobijemo otkaz, institucije nas zatvore u naša četiri zida, zatrese nas potres i izgubimo krov nad glavom. Iako nas to iskustvo ozbiljno protrese, često se čvrsto zadržimo za ono što je bilo i tko smo mi bili, za „staro normalno“ zbog straha od nepoznatog, straha od onoga što bi se moglo dogoditi ako otpustimo svu staru kožu odjednom kad nam je u njoj bilo toliko udobno i dobro.
Ovo su trenuci u kojima smo kao pojedinci i kolektivi iznimno ranjivi, a industrija nam spremno nudi „rješenja“ za te sve krize pod krinkom obećanja da ipak možemo zadržati ono što je bilo prije i možemo ostati ono što smo bili prije čak i u novoj fazi života. Često padnemo na taj trik, no vrijeme nam vrlo brzo pokaže da je to čarobno rješenje bilo samo privremeno. Ako ne zakoračimo u sljedeću fazu, ostajemo zarobljeni u čarobnom krugu ludila potrošačkog društva koje profitira na našoj emocionalnoj nestabilnosti u ovoj toliko važnoj fazi inicijacije.
Veliki odlazak
U ovoj fazi shvaćamo da stara koža ionako nije toliko vrijedna da se toliko čvrsto držimo za nju. Ako u ovu fazu uđemo nesvjesno, život će nam oduzeti sve ono što nam je važno, a mi ćemo biti skinuti do same esencije. Ostajemo bez društvenog statusa, posla, braka, kuće. Nekad samo metaforički, a često i doslovno. Prestaje postojati sve ono što nema smisla. Tako shvaćamo da iako imamo posao, u njemu nema previše zadovoljstva. Iako smo u braku, taj brak nema previše smisla. Imamo kuću, ali nemamo dom.
No, ako u ovu fazu uđemo svjesno, počinjemo shvaćati da mi nismo naš posao, da nismo naša bolest ili da više nismo adolescenti u 40-ima. Aleluja!!! Tada se sve prijašnje strukture počinju raspadati i suočavamo se s gubitkom.
U ovoj fazi napuštamo posao, vezu, brak, kuću, društvene krugove. Konačno počinjemo shvaćati da više nismo tko smo bili. Odbacujemo staro ruho i privremeno smo „goli“ dok istražujemo nešto novo. Kada nam se pokaže sljedeći korak, oblačimo novo ruho i privikavamo se na novi identitet. No, često se desi da iako smo otpustili svoj prijašnji identitet i naizgled nam je ugodan taj trenutni, često gledamo nazad u prošlost, u ono što je bilo.
Ako ne dovršimo ovu fazu, fazu Velikog odlaska, zaglibimo u svojim vlastitim sjenama. Naši neiscijeljeni dijelovi počinju dominirati našim životima i zavodimo sami sebe s onime što nismo umjesto da otkrijemo što bi mogli biti. Posljedično postajemo dosadni, i sebi i drugima u beskonačnoj potrazi za svojim istinskim Ja. Čudo se neće dogoditi ako ga čekamo na sigurnom. Da bi se more pred nama otvorilo, trebamo ući u vodu barem do nosa, a ne čekati da se otvori dok se mi nalazimo na sigurnom, na obali.
Mnogo ljudi zapne u ovoj fazi, prelaze s jednog posla na drugi, iz jedne veze u drugu, s jedne edukacije na drugu bez da uđu u sljedeću fazu – testove.
Testovi
Gotovo neposredno nakon svog Velikog odlaska, ulazimo u fazu testova, u kojoj otkrivamo svoje emocije i suočavamo se sa svojim demonima. Najčešće nas čekaju tri testa, a ponekad i više. Svaki od zadataka koje trebamo ispuniti nam pomažu da otpustimo jednu od sedam toksičnih emocija – ljutnju, pohlepu, požudu, lijenost, zavist, neumjerenost i ponos.
Ti nas testovi također i pročišćavaju. Sve se naše emocije dižu na površinu, svi demoni kao da su pobjegli iz svojih kaveza. Često dolazimo u iskušenje da se ljutimo i na sebe i na druge, da žudimo za onime za što mislimo da bismo trebali imati, da budemo lijeni, da pojedemo sve što se nalazi ispred nas.
U ovoj fazi također počinjemo gledati na sebe kao na putnike na putovanju života koji ne znaju gdje se nalaze ni kuda idu, ali imaju povjerenje da ih nešto vodi.
U ovoj fazi, svoje stare identitete, uvjerenja, ponašanja, uloge, odgovornosti pretvaramo u kompost i hranu za novi život. Postajemo muškarci i žene s misijom. Otpuštamo sve brige o tome jesmo li spremni za sljedeću fazu svog života. Priznajemo sami sebi da iako možda nismo u potpunosti pripremljeni, ipak jesmo spremni da zakoračimo u nepoznato.
Sada smo sposobni vidjeti da nam je ono Buđenje s početka zapravo spasilo život koliko god dramatično bilo. Otvorilo nam je oči o tome kakav bi život zaista trebali živjeti, umjesto da se zavaravamo s onime što je bilo, a nije bilo u poravnanju s našom životnom misijom i pozivom. Sada smo također sposobni djelovati. Sposobni smo odvažiti se na vlastito epsko putovanje da se suočimo sa svim čudovištima i demonima koji vrebaju unutar nas i vratiti se kao pobjednici ili se uopće ne vratiti.
Prosvjetljenje
U ovoj nam se fazi događa uskrsnuće nakon što su ograničenja našeg starog identiteta umrla. Prihvaćamo tko smo bili u prošlosti i sve važne lekcije koje su proizašle iz tih prošlih iskustava. Otvaramo se prema onome što bi mogli postati. U ovoj fazi postajemo cjelina koja više nije definirana zbrojem svojih dijelova, niti svojim prošlim iskustvima ili odnosima, pa čak ni prošlošću naše obitelj i predaka.
Da bi ova faza bila autentična i zaokružena, moramo se vratiti s blagodatima za druge. Ovo je faza koja nije samo o meni. Znat ćemo da nismo istinski prošli kroz inicijaciju ako smo se vratili smo s uvidima o svom vlastitom životu. Ovo ne znači da sada propovijedamo svima o svojim velikim otkrićima ili da moramo napisati uspješnu knjigu o svojim opasnim putovanjima. Potreba da razglasimo svoje iskustvo na sva zvona je indikacija da smo zaglavili u fazi Velikog odlaska jer nakon faze Prosvjetljenja nemamo potrebnu nikoga uvjeravati u ništa, no rado ćemo podijeliti iskustvo ako nas netko pita.
Dar faze prosvjetljenja je drugo buđenje i otkrivanje sebe koji ne umire.
Reference:
Inspirirano vlastitim iskustvom inicijacije, držanjem prostora za inicijacije drugih i drevnim šamanskim znanjem iz knjige Alberta Villolda: Illumination – The Shaman's Way of Healing
コメント