Baš kada se ušuškamo i osjećamo kao da smo stigli na destinaciju, život nam priredi jedan novi izazov - da nas malo protrese, presloži, preispita, razbije na komadiće. Cilj toga nije da ostajemo razbijeni već da pokupimo ono što je bitno, spojimo krhotine sa zlatom i nastavimo dalje u novom ruhu.
Koncept incijacija
Inicijacija znači početak. Početak novog razdoblja života, početak novog shvaćanja života, početak nove životne uloge. Da bi nešto novo zaista počelo, ono što je do tada postojalo treba „umrijeti“. Kada prolazimo kroz životnu inicijaciju, obično prelazimo iz jednog stanja u drugo, iz jedne razine svijesti u drugu, iz jednog razdoblja života u jedno potpuno drugačije i novo razdoblje, iz jedne životne uloge u drugu. Ono postojeće se treba raspasti i umrijeti da bi nešto novo moglo izrasti. Svaka inicijacija kroz koju prođemo budni postaje prilika za prosvjetljenje i otvara vrata prema novim prilikama i uvidima.
Da bi iz procesa izašli promijenjeni i da bi integrirali iskustvo i uvide na svim razinama - fizičkoj, mentalnoj, psihičkoj, emocionalnoj i duševnoj, potrebno je kroz iskustvo proći svjesno. U društvima koja žive u skladu s prirodnim zakonitostima, postoje razne prakse i ceremonije koje su ključne u transformaciji. Inicijacija je poziv na transformaciju, na transformaciju emocija u izvore mudrosti i moći, na transformaciju bolesti u zdravlje, na transformaciju i reprogramiranje našeg cijelog bića i načina života. Kada prođemo kroz sve korake inicijacije, dolazimo do stanja prosvjetljenja koje nam pomaže bolje shvatiti naše životno putovanje, donosi nam slobodu od emocionalne patnje i svijest o istinskoj prirodi stvarnosti.
Iako kroz inicijaciju možemo proći u grupnom kontekstu, svaka je inicijacija iznimno individualan proces i svatko mora proći kroz svoje vlastito iskustvo koje ga informira. Sa svakom inicijacijom otkrivamo da nećemo umrijeti čak i kada mislimo da će nas slomnjeno srce ubiti, ili da će nas odbacivanje mladosti uništiti. Kada se prepustimo procesu i iskustvu, inicijaciju proživljavamo na jednoj dubokoj razini. S vremenom se osjećaji nemoći i straha se rasprše, na čijem mjestu raste hrabrost, znatiželja i kreativnost. Tada utjelovljujemo mir i suosjećanje te konačno prekidamo osjećaj začaranosti uzrokovan dramatičnim događajima iz vlastite prošlosti i prošlosti naših predaka.
Koncept inicijacija je kroz povijest značajno mijenjao značenje. Inicijacije su postale način "dokazivanja" svoje pripadnosti u određenu skupinu ljudi - etničku, kulturološku, religijsku, i mnoge druge. I u tradicionalnim plemenskim društvima i u modernim. Kroz različite procese koji se postave pred pojedinca, oni ili ona ih mora odraditi kako bi postali pripadnici ili članovi pojedinog društva ili grupe ljudi koji se identificiraju prema unaprijed određenim obilježjima. Ovakve prakse omogućavaju preživljavanje tradicija, kultura, dogmi i mitologija koje ponavljamo iz generacije u generacije vrlo često nesvjesni njihovih značenja ili vrlo često štetnih posljedica tih istih običaja na pojedince i zajednice.
Posljedično, danas se važni životni događaji, tj. inicijacije / obredi prijelaza ili ne obilježavaju ili se obilježavaju na površnoj razini, daleko od prirode i života u svojoj suštini, uglavnom u kontekstu određene institucije koja određuje „pravila igre“, a često na teatralan način kako bi se zabavila publika i sačuvala pripadnost i ugled obitelji.
Ovaj se tekst bavi konceptom inicijacija u njihovom izvornom i najprirodnijem obliku - osobnom iskustvu transformacije, procesima prelaska iz jednog perioda života u drugi i posljedicama nepostojanja dubinskih osobnih inicijacijskih praksi i obreda prijelaza koji nam mogu pomoći da se vratimo upravo u svoj centar kao izvor moći kako bi živjeli autentičan život i svjesno prolazili kroz životne transformacije, krize i izazove.
Najčešće životne inicijacije / pozivi na transformaciju
Drevna vjerovanja i tradicije kažu da svaki čovjek mora proći kroz sedam životnih inicijacija kako bi u potpunosti iskusio ljudski život. Tih sedam inicijacija uključuju rođenje, odrastanje, prvu ljubav, brak (a često i razvod), roditeljstvo, prijelaz u stariju dob i smrt. Iako neki ljudi neće iskusiti neke od inicijacija u biološkom obliku, važno je da prođu kroz iskustvo na simboličnoj, mitskoj razini. Ukoliko netko nema biološku djecu, može dati život nekom projektu, knjizi, poduzeću i drugim kreacijama kako bi imali nešto što mogu zvati svojim „djetetom“ i osjetili što znači biti roditelj.
Ponovo smo rođeni kada na primjer preselimo u novi grad, počnemo novu karijeru, započnemo novu vezu jer će dijelovi našeg bića „umrijeti“ s neizbježnim životnim promjenama, a novi će aspekti nas biti „rođeni“.
Inicijacije su neizbježne i svaki pokušaj otpora će nas dovesti pred još veći izazov ili u još veću krizu kako bi završili jedno poglavlje i počeli s novim. Svaka inicijacija je prilika za nove uvide, za buđenje svoje beskonačne i božanske prirode, za povezivanje s različitim dimenzijama postojanja, za iskustvo oslobađanja od okova boli i patnje, i nametnutih očekivanja obitelji, okoline, društva, kulture.
Sa svakom se inicijacijom pozdravljamo s prošlošću i krećemo na put prema onome što tek postajemo. Ako smo sposobni u potpunosti se prepustiti njenom transformativnom djelovanju imamo veće šanse da svoju novu realnost stvaramo s većom svjesnošću. Ako ne transformiramo emocije koje isplivaju na površinu, tonemo u još dublju bol i patnju. Kada prođemo kroz tu ušicu igle shvaćamo da život nije nešto što nam se događa, već nešto što možemo aktivno stvarati. Ako propustimo ili ne dovršimo jednu od najvažnijih životnih inicijacija, naše zdravlje i emocionalno stanje biti će narušeni na razne načine.
Rođenje
Rođenje je postalo praksa koja se odvija daleko od života i prirode, iza zatvorenih vrata, u sterilnom okruženju, daleko od obitelji i bližnjih, pod utjecajem raznih postupaka i metoda za ubrzavanje procesa ili (prividno) izbjegavanje boli. Način na koji dođemo na svijet ima iznimno velik utjecaj na ostatak našeg života. Ako se rodimo i ne prođemo kroz emocionalno iskustvo inicijacije podržane od strane obitelji ili grupe ljudi u koju dođemo, kroz život se borimo s osjećajem (ne)pripadanja i osobne vrijednosti. Bijes je emocija koja se javlja kroz život kao posljedica nedovršenog procesa rađanja – i tijela i duše.
Odrastanje
Odrastanje podrazumijeva biološki proces jednako koliko i mentalni, emocionalni i duševni. Zapadnjačko društvo je društvo koje je kolektivno zapelo u adolescentskoj dobi. Iako biološki odrastamo i naše tijelo stari, na drugim razinama često zapnemo i ostajemo kronični adolescenti.
Ako ne iskusimo inicijaciju i prelazak iz adolescentske dobi u muškarca ili ženu, na površinu izlaze osjećaji egoizma, ogorčenosti zbog onoga što nam nedostaje i opsjednutost s materijalizmom i moći. Pohlepa je dominantna karakteristika ljudi koji se nisu pozdravili s adolescentskim periodom života i stali u svoju muškost ili ženskost. Takvi su ljudi iznimno fokusirani na svoja prava i u potpunosti zanemaruju svoje odgovornosti.
Također, ovu je inicijaciju teško proći ukoliko netko nije istinski prošao kroz inicijaciju rođenja i potpunosti došao u život. Kroz inicijaciju odrastanja osoba prolazi kroz proces vraćanja u svoj vlastiti centar, prisjeća se da sve što joj je potrebno već nosi u sebi, u svojim kostima, u svakoj stanici svog bića, u svojoj duši.
Ako se osoba ne poveže sa svojim vlastitim centrom kroz proces transformacije iz adolescentske u odraslu dob, kroz život luta u potrazi za tim "nečim" i vrlo je lako utjecati na nju jer u sebi ima neutaživu žeđ koju pokušava ispuniti izvanjskim.
Odrastanje također podrazumijeva odvajanje od roditelja da bi zakoračili na svoj put. Dokle god osoba ima očekivanja od roditelja bilo kakve vrste, ne poštuje ono što je dobila od njih, ljuti se na njih, pokušava im pomoći na neprikladan način ili se stavlja u nadmoćniji položaj, odrastanje nije moguće.
Prva ljubav
Ljudi koji ne prožive inicijaciju prve ljubavi, kroz život uzalud traže savršenog partnera, osjećaju se usamljeni i nepotpuni. Nisu u mogućnosti ostvariti seksualno iskustvo u kojem se u potpunosti intimno predaju partneru. Požuda je dominantna emocija koja se javlja kod ljudi koji ne prođu kroz inicijaciju istinske prve ljubavi i odaju joj poštovanje i zahvalnost. Iskustvo prve ljubavi i prvog seksualnog iskustva ima posljedice na sve ostale koji dolaze kasnije.
Prva ljubav i prvi seksualni odnos su trenutak kada kao po prvi puta postajemo svjesni svoje smrtnosti. Shvaćamo koliko smo ranjivi. Iskustvo koje nam pruža toliko slatkoće, užitka, uzbuđenja i čini nas toliko živima je ujedno i naša najslabija točka. A s druge strane, da bi uživali u toj slatkoći, dio nas koji unosimo u taj odnos treba umrijeti, da bi odnos zaživio i potrajao. Muškarac u život žene donosi energiju života, dok ona u njegov život donosi smrt, smrt ega. To je njen as u rukavu. S druge pak strane muškarac ima „moć“ nad ženom jer joj kroz seksualnu povezanost može omogućiti iskustvo rađanja novog života, što je ujedno i iskustvo koje ju može ubiti – fizički i psihički.
Partnerski (seksualni) odnos je iznimno suptilan ples između života i smrti. Zato ni ne iznenađuje da bi mnogi zapravo radije bili sami ili pokušali preuzeti kontrolu nad ovakvim silama života umjesto da se prepuste u ruke života i nauče plesati ples beskonačnog stvaranja u ljubavi, simboličnog umiranja i ponovnog rađanja. To je jedini put prema istinskoj ljubavi, nema zaobilaznica ili prečaca.
Istinska ljubav nas raspori, oslobodi iz našeg oklopa i samelje kao mlin pšenicu u brašno, do te mjere da više ne prepoznajemo tko smo. A nakon toga nas pomiješa s malo vode i izmijesi u pogaču, pa ispeče na svetoj vatri kada smo spremni za gozbu. Sve ostalo je romantika začinjena s malo drame i jako lijep film pun nade i iluzija.
Brak
Ljudi koji ne prođu kroz inicijaciju braka postaju vječni samci koji su potpuno ležerni po pitanju odnosa. Često žele biti u braku, ali i zadržati svoj prijašnji stil života. Oni od svojih partnera očekuju da ispune njihove potrebe i nisu spremni posvetiti se stvaranju iskrenog odnosa. Emocija koja se kod njih javlja je lijenost. Ako ne stupe u brak s osobom, najčešće se "vjenčaju" sa svojom karijerom, tvrtkom, ideologijom, metodom s kojom rade i mnogim drugim aspektima svog života.
U brak nije moguće ući u potpunosti ako supružnici nisu prošli kroz inicijaciju odrastanja i odvajanja od roditelja te se vratili u svoj centar. Oni u braku vrlo često jedan drugome postaju zamjena za roditelje i žudit će za onim aspektima svog partnera koje nisu primili od roditelja, ili za koje nesvjesno smatraju da su trebali primiti, a nisu. Tada nije moguće stvarati zajednički život u ravnopravnom položaju i svjesno prolaziti kroz izazove i krize koje dolaze s brakom. Takav je brak također iznimno teško završiti i otpustiti, dozvoliti mu da „umre“. Čak i kada se (fizički i pravno) rastanu, supružnici ostaju nesvjesno odani jedan drugome što utječe na njihovo zdravlje, vlastitu budućnost kao i na budućnost zajedničkih potomaka ili zajedničkih kreacija.
Roditeljstvo
Ljudi koji ne prođu kroz inicijaciju roditeljstva žive kroz svoju djecu ili svoje projekte. Često su opsjednuti ishodima i zavide onima koji naizgled imaju više životnih opcija. Emocija koja se javlja je zavist. Proživljavanjem svojih neispunjenih snova kroz djecu i nesvjesnim očekivanjima da im djeca ispune njihove neispunjene potrebe (koje najčešće nisu primili od svojih roditelja), roditelji im na leđa prebacuju teške terete koje djeca iz slijepe ljubavi za svoje roditelje nose. Djeca tada posljedično nisu sposobna osamostaliti se, pronaći partnera ili živjeti svoj život jer osjećaju krivnju ako ne pomognu roditeljima ili ako ne naprave ono što roditelji od njih očekuju ili imaju potrebu svoje roditelje učiniti ponosnima sa svime što rade.
Starenje / vrijeme mudrosti
Ljudi koji ne prođu svjesno kroz inicijaciju prelaska u stariju životnu dob imaju prisutan snažan osjećaj oskudice i gubitka te želju da ponovo žive život koji više ne postoji. Konzumiraju više nego im je potrebno kako bi se osjećali bolje. Neumjerenost je emocija koja se često javlja kao ishod. Posljedice su vrlo često iznimno značajne i za društvo u cjelini. Ljudi koji žive u društvu u kojem starost nije poželjno životno razdoblje, i u kojoj se pripadnici starije populacije zatvaraju u institucije gdje su totalno izolirani od ostatka svijeta nesvjesno pokušavaju izbjeći ovu inicijaciju. Društvo koje ne cijeni starosti kao iznimno vrijedno vrijeme i koje ne poštuje starije, mudrije i iskusnije je društvo bez budućnosti.
Smrt
Ljudi koji odbijaju proći kroz zadnju inicijaciju našeg fizičkog tijela često se drže za razne nedovršene poslove. Postaju arogantni i sami sebi važni te prestravljeni svojom vlastitom smrtnošću. Ponos izlazi na površinu kao posljedica, a spremni su napraviti apsolutno sve kako bi mogli promijeniti ili kontrolirati ishod svog života.
Svako sjeme koje izraste u biljku doseže svoju zrelost, daje plodove, prelazi u doba osjemenjivanja i širenja tog sjemena u različitim smjerovima kada biljka propada, trune i na kraju se pretvara u humus koji hrani novi život i novo sjeme koje je niknulo iz matične biljke. Ljudi imaju isti životni ciklus, i kad-tad ćemo svi postati humus.
Inicijacija smrti ne podrazumijeva samo trenutak kada naše fizičko tijelo umire, već uključuje i različite male „smrti“ koje doživljavamo kroz život. Svaka od prije navedenih inicijacija podrazumijeva malu smrt onoga što je bilo prije, kraj određenog životnog razdoblja ili prestanak određene uloge. Kada želimo nastaviti prijašnji stil života u novim okolnostima, život će nam vrlo vjerojatno poslati razna upozorenja i krize koje će se odraziti na naše osobno zdravlje i dobrobit.
I što još?
Postoje razne druge životne situacije koje su poziv na transformaciju, za završetak i početak nečeg novog. Na primjer - prelazak iz uloge učenika u učitelja ili mentora, nova pozicija u timu ili u tvrtki, prelazak iz uloge zaposlenika u poduzetnika, preseljenje, pokretanje svakog novog posla ili projekta, bolest i mnogi drugi životni događaji.
Sa svakom novom životnom fazom ili ulogom prolazimo kroz inicijaciju kada smo pozvani da otpustimo svoje prijašnje identitete iako bismo ih često voljeli zadržati ili nekako proširiti prijašnje s novim i onime što tek dolazi. Često to nije moguće. Da bismo zaista stali u „cipele“ nove životne faze, uloge ili situacije moramo se pozdraviti s onom prošlom, odati joj poštovanje i ponizno zahvaliti na svim darovima i lekcijama.
Osim individualnih inicijacija, postoje i kolektivne inicijacije. Uključuju različite događaje, krize, ratove, genocide, pandemije, promijene političkih režima, prirodne katastrofe. One nas pozivaju da se transformiramo kao kolektiv, kao čovječanstvo. O nekima od njih u nekoj od sljedećih objava….
*Prožeto vlastitim životnim iskustvima, inicijacijama i pozivima na inicijaciju te nadahnuto knjigom The Illumination Process (Alberto Villoldo).